|
Baterije su pune  . Napunilo ih portugalsko sunce, mirisi , vidici, okusi.
Imali smo prekrasno vrijeme, temperatura je stalno bila između 25 i 28 stupnjeva, dani kao iz snova, cijelo smo vrijeme bili u ljetnoj odjeći , golih nogu, u natikačama, sandalama i ostaloj otvorenoj obući.
Portugal je krasna zemlja koju još nije dotakla europeizacija u negativnom smislu. U smislu brzog razvoja i izgradnje je, no nekako su ipak ostali svoji.
Žive i rade usporenije i ležernije nego mi, pa nam je trebalo neko vrijeme da se naviknemo da nije sve odmah i sada
(sve fotke s net-a mi imali problema sa fotićem, pa smo dosta slikali mobom)
Prva destinacija bio je Lisabon, Lisboa na portugalskom, izgovara se Ližboa ; sve se nekako izgovara na ž i š, jezik je jako melodiozan. Kako osim vodiča, Portugalca koji je hrvatski zet nitko nije znao portugalski, bez problema smo se sporazumijevali na engleskom i talijanskom, a u Portu i na francuskom.
Lisabon je veći , širi i prostraniji od onog što sam očekivala, no unatoč tome nije užurban ni naporan. Čovjek se u njemu ugodno osjeća.
Ima izvrstan gradski i prigradski prijevoz : metro, autobus, vlak i tramvaj. Prijevoz je jeftiniji nego u Zagrebu, karta za metro košta 0,75 EUR-a, a i taxi je jako jeftin. Vožnju sa jednog kraja grada gdje smo bili na fadu, do hotela koji je bio na drugom kraju grada platili smo 6,70 EUR-a, a takvu bi rutu u Zagrebu platili barem 150.- KN.
Općenito su cijene za nas jako prihvatljive , daleko, daleko niže nego u drugim zapadno-europskim zemljama, a često niže i od hrvatskih.
Npr kava (svugdje izvrsna) je 0,75 EUR-a, a i ostale cijene pića u kafićima i restoranima su niže nego kod nas.
Portugalska je gastronomija pravo otkriće  . Namirnice su izuzetno kvalitetne i izvrsno pripremljene, porcije obilne, tako obilne da ni jednu nisam uspjela svladati. Jela sam uglavnom ribu koja je prvoklasna i uz koju najčešće poslužuju krumpir, kuhan ili pečen u nekakvom soku, kao i luk (pirjan ili pečen), masline (pečene).
Prvi put sam probala svježi bakalar što je potpuno druga priča od onog što se sprema kod nas. Ispričao nam je vodič da znaju 360 načina za pripremu bakalara i da je postajala kuharica sa receptima ali je rasprodana i izgleda da se više neće tiskati. Uz obrok se (osim ako ne tražite) ne jede kruh ali za predjelo obavezno ide sir , razne vrste , kako u kojem restoranu, dosta blagog ali upečatljivog okusa.
A kolačiiii, kakvo bogatstvo ! Sočni, bogati, tope se ustima  , nisu preslatki iako po receptima ide puno šećera i jako, jako, jako puno jaja, često bademi , na sjeveru i dosta čokolade.
Kupili smo portugalsku kuharicu, za sada je samo prelistavamo i sline nam cure nad fotografijama, a valjda će se netko od nas dvoje uskoro primiti i nekog recepta za šparetom.
Dućana ima svih vrsta i nama poznatih marki, kao i mnogih drugih, no nismo gotovo ništa kupili jer je različito od našeg ukusa, a nismo ni bili u ni jednom od šoping-centara. Obično smo negdje usput bacili pogled na izloge. Iznenadile su me lijepe cipele, barem 20% jeftinije nego u Zagrebu. Poslije sam saznala da je Portugal treća „obućarska“ zemlja Europe i sedma u svijetu.
Jedina (meni) negativna stvar je hrpa prosjaka i ponuđača kojekakve robe, čak i opijatne ( u sred bijelog dana) koji vam dolaze za stol i gnjave vas dok ispijate kave u centru grada. Kao da ima jako puno propalica i beskućnika.
Nastavak slijedi.
|